Čuveni vajar
Ratko Vulanović, koji nas decenijama oduševljava svojim skulpturama, ovih dana, nakon niza godina predstavio se u Podgorici, i to slikama. Radovi koji se mogu vidjeti ovih dana u galeriji „Petar Lubarda” u „Srpskoj kući”, nastali su u Vulanovićevom beogradskom ateljeu. Riječ je o djelima nastalim kao odraz njegovog promišljanja crnogorskih pejzaža velikog Petra Lubarde, kazao je za „Dan” Ratko Vulanović.
– Volim iznenađenja. Želio sam onima koji me znaju kao skulptora da prikažem nešto drugo. Ako vam se dopada znači da vas nisam iznevjerio, ako jesam, šta da radim – iskreno je prokomentarisao Vulanović.
No, daleko da je ikog razočarao – njegovi apstraktni pejzaži, objašnjava ovaj umjetnik, drugačiji su od pejzaža naših poznatih likovnih stvaralaca.
Kako objašnjava Vulanović „to ima veze sa Lubardom, ali definitivno nije Lubardino umjetničko pismo”.
Najpoznatiji po skulturama, umjetnik koji nikad nije krio svoju posebnu vezanost za crnogorski kamen i koji je puno puta kazao da je krš nešto najbolje čime nas je na ovom malom dijelu Balkana Bog obdario, bez obzira na godine i ogroman opus koji je stvorio i dalje ima potrebu da stvara.
– I dalje imam želju da ponešto zabilježim, a ovo je u stvari moj dnevnik – kazao je Vulanović koji od od sredine šezdesetih neumorno stvara i izlaže.
Umjetnik koji veliki dio svog života provodi na relaciji Nikšić - Beograd, tvorac je jednog od najobimnijih vajarskih opusa u našoj likovnoj istoriji. Njegov atelje u rodnom Nikšiću je pun skulptura kojima je uklesao u kamen Crnu Goru, njene stvarne i mitske ličnosti, njena brda i planine... Istorija u kamenu, rekla je kritika.
– Šta će biti sa tim ja ne znam. Slično je i u beogradskom ateljeu. I tamo je sve krcato od skulptura, tako da sam se kamenu odužio, zaista – prokomentarisao je Vulanović.
Jedan od najslavnijih skultora naših prostora, umjetnik koji je za svoj rad dobio na desetine nagrada, koji je izlagao na svim najznačajnijim vajarskim izložbama proteklih decenija, čije se skulpture nalaze na mnogim lokacijama, koji je radio i na Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, o javnim spomenicima koji poslednjih godina niču širom Crne Gore nema pozitivno mišljenje.
– Šta mislim o tim spomenicima? Sve je zadovoljeno osim skulpture. Skulptura ne valja boba. To su dnevnopolitička dešavanja. Političari uslove šta će da se radi. Onda to nema veze sa umjetnošću. Umjetnik mora da ima slobodu, slobodu i samo slobodu. Ne novac, ne politiku, ne diktat, samo slobodu – poručio je Ratko Vulanović.
Radove iz ovog opusa imala je prilike da vidi i beogradska likovna publika na izložbi u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić”.
S.ĆETKOVIĆ
Svjedoči o borbi svjetlosti protiv tame Slike koje su izložene svojom snagom dočaravaju epsku širinu i jedinstvenost likovnog svijeta Ratka Vulanovića. Kako je zaključio
Budimir Dubak na otvaranju, izložba je simbolički susret dva velika srpska likovna umjetnika Crne Gore – Lubarde koji je svjedočio o sumraku Lovćena, i Vulanovića, što svojim djelom i njegovom sudbinom u naše vrijeme svjedoči o borbi svjetlosti protiv tame obezboženog svijeta, koji je „tiran tirjaninu, a kamoli duši blagorodnoj”.Vlast porušila Kameni grad u Nikšiću– Za „Veliki predio” dobio je nagradu „Politike”, 1988. godine. Tim povodom je Stevan Stanić pisao da ono što nije pošlo za rukom velikom engleskom vajaru Henriju Muru, uspjelo je na drugom kraju Evrope srpskom skulptoru Ratku Vulanoviću, koji je stvorio monumentalne cjeline, poput modernog Stounhendža. Uslijedile su nove izložbe, pod otvorenim nebom, poput one ispred zidina Starog grada u Budvi, 1994. godine. U isto vrijeme je u Nikšiću podigao „Kameni grad”, remek-djelo savremene svjetske umjetnosti, koje je nastajalo petnaest godina. Vandalski ga je porušila lokalna vlast Ratkovog rodnog grada, s obrazloženjem da hoće da podignu botaničku baštu. Više od 10 godina na tom mjestu zjapi praznina, koja trajno svjedoči o destruktivnosti... – rekao je, između ostalog, književnik Budimir Dubak.”Umjetnik mora da ima slobodu, slobodu i samo slobodu. Ne novac, ne politiku, ne diktat, samo slobodu – poručio je Ratko Vulanović